Na linku ispod možete preuzeti knjigu sa radovima iz ove oblasti

GIS tehnologija i daljinska detekcija u šumarstvu
Na linku ispod možete preuzeti knjigu sa radovima iz ove oblasti

Geoekologija, odnosno pejzažna ekologija, je primjenjena nauka o pejzažu (kao okruženju života i rada čovjeka i drugih organizama) čiji je cilj definisanje ekološki optimalne prostorne organizacije korišćenja i zaštite pejzaža [1].
Geoekologija pruža niz teorija, modela i iskustva u proučavanju pejzaža [2].
Multidisciplinarni pristup savremenom prostornom planiranju opravdano je pokrenuo povećan interes za njegov geoekološki aspekt, posebno u slučaju stručnih studija i analiza, čineći ovo tematsko područje zasebnim istraživačkim poljem. Geoekološki sadržaj se odavno sistematski prikazuje i modelira u ovoj oblasti kroz različite oblike geoekološkog mapiranja [3].
Jedna od praktičnih geoekoloških metoda pogodnih za planiranje optimalnog upravljanja prostorom jeste geoekološka evaluacija. Geoekološka evaluacija je postupak donošenja procjene da li i u kom stepenu prostor ili neka njegova geokomponenta odgovara određenom načinu korišćenja [4]. Putem geoekološke evaluacije, osim određivanja pogodnosti prostora za određeni način korištenja, stvara se i mogućnost otkrivanja nelogičnosti u korišćenju prostora preko upoređivanja dobijenih rezultata sa aktuelnim načinom korištenja [5].
Evaluacija pejzaža, kao prilično nezavisnog elementa prirodnog okruženja, predstavlja prilično težak zadatak. Pejzaž se može posmatrati kao preduslov za vrstu uticaja svih ostalih prirodnih komponenti u prostoru, i kao takav utiče na kvalitativne karakteristike površinskog i površinskog dijela litosfere, klimatske uslove, tlo, vegetaciju itd. Iz gore navedenih razloga često je nemoguće definisati vrijednost pejzaža, jer teorija vrednovanja nije u potpunosti definisala principe i kriterijume vrednovanja [6].
Geoekološka evaluacija važna je za buduće turističko planiranje, uređenje, zaštitu i upravljanje, što podrazumijeva dalji razvoj i promociju turističko-rekreativnih aktivnosti [2]. Postoji više metoda koji vrše geoekološku evaluciju planinskog prostora za potrebe rekreativnog turizma od kojih se najviše koristi kvantitativni metod raznolikosti (V-Wert metod) koji je formulisao Njemački geoekolog Hans Kiemstedt. Evaluacija korišćenjem ovog metoda bila je predmet intezivnih istraživanja poslednjih godina u urbanim područijima Beograd, Novi Sad, Loznica, Trebinje, Niš [7-11], kao i planinskim Ravna planina i Romanija, i Nacionalni park Kozara [12-13]. Metod se pokazao kao pogodan za evaluaciju planinskih područja sa određenim prednostima i nedostacima.
Ovaj rad ima za cilj korišćenjem kvantitativnog metoda raznolikosti (V-Wert metoda) u GIS (Geografski informacioni sitemi) okuruženju saznati u kojoj su mjeri prirodne komponente opštine Mojkovac koja ima planinski karakter povoljne za razvoj rekreativnog turizma.
MATERIJALI I METODE
Istraživano područje
Područje opštine Mojkovac pripada sjevernoj crnogorskoj regiji. Zahvata srednji dio riječnog toka Tare između planina Bjelasice, Sinjajevine i Prošćenskih planina, sa djelovima Nacionalnog parka „Durmitor“ i Nacionalnog parka „Biogradska Gora“. Mojkovac je određen geografskim koordinatama 42°55′ i 43°5′ N geografske širine i 19°20′ i 19°42′ E geografske dužine (Slika br. 1). Ukupna površina opštine je oko 367 km², što čini 2,6% ukupne teritorije Crne Gore, i po površini je jedna od manjih opština u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. godine ima 8622 stanovnika.

V-Wert metod i korišćeni ulazni podaci za kriterijume
Geoekološka evaluacija izvršena je korišćenjem kvantitativnog metoda raznolikosti (V-Wert metoda) primjenom alata za kartografsku algebru u QGIS 3.14. softveru prema sledećoj formuli [14]:
V= ((W+G*3+R+N) *1000) *K
Gdje je: W – ivice šuma (m/m²) , G – ivice voda (m/m²) , R – energija reljefa (-), N – način korišćenja (-), K – klimatski faktor (-).
Nakon implementacije geoekološke evaluacije primjenom kartografske algebre po definisanoj formuli dobijene su vrijednosti povoljnosti. Kako bi dobili konačnu kartu prema stepenima povoljnosti vrijednosti su klasifikovane u četri kategorije prema Tabeli br. 1 [14].
| Kategorije | Klase | Raspon |
| I | Nepovoljno | V<3,72 |
| II | Uslovno povoljno | 3,72 < V < 7,44 |
| III | Povoljno | 7,44 < V < 11,16 |
| IV | Veoma povoljno | V > 11,16 |
Na početku je formirana GRID poligonska vektorska mreža dimenzija 1000×1000 m, kojom je obuhvaćeno šire proučavno područje opštine Mojkovac sa 590 ćelija, odnosno površinom od 590 km2.
Prvi kriterijum koji koristi ovaj metod je dužina ivice šume (W). Ivice šuma su nosioci kontrasta i promjena u prostoru koje djeluju na čula posmatrača i predstavljaju tipične elemente kulturnog pejzaža [2]. Presudnu ulogu u ocjeni turističke vrijednosti jednog pejzaža imaju zelene površine, koje u velikoj mjeri doprinose kretanju turista i osnova su razvoja održivog turizma [15-16]. Kako bi se odredile ivice šume korišćeni su podaci iz digitalne prostorne baze podataka Copernicus Forest type product za 2018. godinu (Slika br. 2) [18]. Geoprostorna analiza izvršena je mjerenjem dužine ivice za šumske klase za svaku ćeliju posebno.

Ivice voda (G) je drugi kriterijum koji koristi ova metoda. Ivice voda značajno povećavaju turističku vrijednost pejzaža, čine ga atraktivnijim i sa rekreacijskog aspekta primamljivijim jer pogoduju razvoju većeg broja rekreativnih i turističkih aktivnosti [7-11]. Izvor podataka za ovaj kriterijum su podaci iz Open Street Map baze, poboljšani na osnovu javno dostupnog ortofoto snimka iz 2018. godine nekadšnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma (Slika br. 3) [18-19]. Kao za prvi kriterijum i za ovaj kriterijum izmjerena je dužina ivice za svaku ćeliju.

Kao treći kriterijum ovaj metod koristi energiju reljefa odnosno vertikalnu raščlanjenost. Vertikalna raščlanjenost reljefa predstavlja potencijalnu energiju određenog dijela topografske površine definisanu visinskom razlikom najviše i najniže visinske tačke [20]. Uticaj reljefa na razvoj i razmještaj turizma ogleda se u tri osnovna vida, i to: rekreativnom, estetskom i lokacionom [21]. Ovaj kriterijum dobijen je primjenom zonalne statistike korišćenjem podataka EU-DEM 25m modela (Slika br. 4) [22], a nakon toga dobijene vrijednosti klasifikovane su prema skali za dobijene vrijednosti prema Tabeli br. 2.

| Visinska razlika | Vrijednost |
| 10-20 | 220 |
| 20-30 | 300 |
| 30-60 | 400 |
| 60-100 | 590 |
| 100-250 | 860 |
| 250-500 | 1200 |
Kriterijum koji se odnosi na korišćenje zemljišta dobija se na osnovu procentualnog učešća u ćeliji i množenjem sa odgovarajućim težinskim koeficijentom iz Tabele br. 3. Kao izvor podataka za ovaj kriterijum korišćeni su podaci iz COPERNICUS CORINE Land Cover baze (Slika br. 5) [23].
| Način korišćenja zemljišta | Težinski koeficijent |
| Oranične površine i bašte | 6 |
| Voćnjaci i vinogradi | 8 |
| Livade i pašnjaci | 15 |
| Šume i šumsko zemljište | 19 |
| Pustare, goleti i zone rijetke vegetacije | 21 |
| Antropogeni tereni i nepolodno zemljište | 21 |
| Vodene površine | 50 |

Klimatski kriterijum je poslednji element koji koristi ovaj metod. Kiemstedt je vrijednosti za ovaj kriterijum predložio za studijsko područje Njemačke [14]. Kako su vrijednosti predložene za prostor Njemačke teško je definisati vrijednosti za druga područja. Pregledom predloženih klimatskih vrijednosti iz Tabele br. 4 u ovom radu uzeta je vrijednost 1,4 za cijelo istraživano područje na osnovu Kepenove klasifikacije za prostor Crne Gore [24].
| Klimatski tip | Težinski koeficijent |
| Urbana klima | 0,62-0,80 |
| Klima basena | 0.70-0,90 |
| Klima sjeverno Njemačke nizije | 0.90-1,10 |
| Obalna klima (Baltičko i Sjeverno more) | 1,10-1,20 |
| Klima subplaninske zone | 1,20-1,40 |
| Klima visokih planina | 1,30-1,50 |
| Klima središnjih Alpa | 1,30-1,80 |
REZULTATI I DISKUSIJA
Podaci sa konačne karte povoljnosti (Slika br. 6) obračunati su i dobijeni su rezultati evaluacije na osnovu kojih su predstavljeni stepeni povoljnosti različitih dijelova razmatranog područja za potrebe rekreativnog turizma. Evaluacija je sprovedena na nešto širem području u odnosu na administrativne granice opštine Mojkovac i obuhvata granične oblasti sa drugim opštinama, pa je umjesto površine od 367 km2 evaluacija izvršena na području od 419 km2. Razlog tome je veličina GRID jedinice 1000×1000 m, pa da bi se pravilno izvršila evaluaciji nisu odsječeni dijelovi teritorije koji se nalaze u drugim opštinama. Stepeni povoljnosti pokazuju da nepovoljne površine zauzimaju 67 km2 (16%), uslovno povoljne 89 km2 (21%), povoljne 176 km2 (42%) i veoma povoljne 87 km2 (21%). OdređenI dijelovi planinskih prostora Sinjajevine prepoznati su pod nepovoljnom kategorijom. Planinski prostori gdje imamo nešto manje prisustvno šumske vegetacije u GRID jedinici uslovno su povoljni. Pod povoljnom i veoma povoljnom kategorijom za razvoj turističko-rekreativnih sadržaja prepoznat je veći dio opštine, posebno gradska oblast Mojkovca i seoska naselja u podnožju Sinjajevine, Bjelasice, Prošćenskih planina, Zabojsko jezero, prostor Tare i njenih pritoka na cijelom potezu kroz mojkovačku opštinu.

Rezultati se mogu smatrati dobrim, jer je pod povoljnom i veoma povoljnom kategorijom prepoznata većina prostora kao u Strateškom planu razvoja opštine Mojkovac 2012-2019 i Prostorno-urbanističkom planu opštine Mojkovac do 2020. godine [26-27]. Izuzetak su dijelovi Sinjajevine koji se prema ovih dokumentima smatraju uslovno povoljni ili povoljni, a ovim metodom svrstani su u nepovoljnu kategoriju.
Prema Strateškom planu razvoja opštine Mojkovac 2012-2019 istaknuto je da su smještajni kapaciteti lošeg kvaliteta sa niskim kvalitetom smještaja i nedovoljnom infrastrukturnom opremljenošću [26]. Saobraćajna povezanost sa ostalim opštinama sjevernog regiona relativno je zadovoljavajućeg karaktera i oslanja se na postojeću mrežu regionalnih i magistralnih puteva. Takođe, istaknuto je da turisti koji posjete Mojkovac su mahom turisti u tranzitu, čija su krajnja destinacija nacionalni parkovi „Durmitor“ i „Biogradska gora“.
Trenutni razvoj nije u skladu sa realnim mogućnostima i potencijalima koji postoje. Uprkos značajnom prirodnom pejzažnom potencijalu, koji prepoznaje i ovaj metod svi oblici turizma u opštini su nerazvijeni što potvđuje i Analiza objektivnih pokazatelja razvijenosti turizma u Crnoj Gori [28]. Potencijali planinskih pejzaža u zimskoj i ljetnjoj sezoni su do sada nedovoljno ekonomski valorizovani u funkciji razvoja turističke privrede, iako su Prostornim planom Crne Gore do 2020. godine i u okviru Strategije razvoja turzima u Crnoj Gori do 2020. godine, Prostorno-urbanističkim planom opštine Mojkovac, Strateškim planom razvoja opštine Mojkovac 2012-2019, visoko rangirani i svrstani u prioritetna težišta razvoja [26-30].
Međutim, u fazi izrade je Ski centar Žarski koji može biti pokretač rekreativnog turističkog razvoja. Upravo zbog toga buduće planske dokumente i strategije koje su u procesu izrade treba usmjeriti u funkciji razvoja održivog rekreativnog turizma. Osim toga potrebno je uložiti dodatne napore za razvoj još turisitčko-rekreativnih sadržaja. Današnji turistički trendovi upravo pokazuju da ovakve nevalorizovane destinacije sa očuvanim i raznolikim prirodnim pejzažima dolaze u interes turista različitih kategorija [31]. Za razvoj rekreativnog turizma Mojkovcu nedostaje sinergija sa pratećim ekonomskim dijelatnostima, radna snaga sa iskustvom, kvalitetan smještaj visokog kvaliteta, dobra ponuda tokom cijele godine, jedinstven identitet koji bi promovisao prirodne potencijale, valorizacija i usmjerenost ka potražnji, uz poštovanje principa održivog razvoja.
ZAKLJUČAK
Rad potvrđuje složenost i značaj geoekološke evaluacije u svrhu razvoja rekreativnog turizma. Metod primjenjen u radu pokazao se kao pogodan na istraživanom području. Ipak metod ima nedostatke sa rezolucijom, tačnošću i kvalitetom ulaznih podataka i definisanjem vrijednosti za klimatski kriterijum. Validacija dobijenih rezultata predstavlja složen zadatak za nepoznatno područje i za veliko istraživano područje jer su potrebne relevantne kartografske podloge ili podaci direktno sa terena.
Rezultati geoekološke evaluacije dobijeni u ovom istraživanju pokazuju da nepovoljne površine zauzimaju 67 km2 (16%), uslovno povoljne 89 km2 (21%), povoljne 176 km2 (42%) i veoma povoljne 87 km2 (21%). Metod je uglavnom prepoznao planinski prostor Sinjajevine, Bjelasice, Prošćenskih planina, Zabojsko jezero, prostor Tare i njenih pritoka Mojkovca pod povoljnim kategorijama, sa izuzetkom nekih dijelova Sinjajevine. Međutim, rekreativni turizam u Mojkovcu je nerazvijen uprkos značajnom prirodnom potencijalu koji prepoznaje i ovaj metod. Ovaj potencijal u budućnosti potrebno je valorizovati i usmjeriti ka potražnji, uz poštovanje principa održivog razvoja.
LITERATURA
Napomena: Rad je objavljen