Potkornjaci su relativno brojna grupa insekata sa preko 2000 vrsta registrovanih u svijetu. U Bosni i Hercegovini su registrovane 44 vrste, od kojih je dvadesetak koji se razvijaju na četinarima od većeg ekonomskog značaja. Značajna osobina potkornjaka jeste njihova sklonost ka gradaciji, kada su sposobni da osuše na hiljade hektara četinarskih šuma. Zbog toga je neophodno razviti odgovarajuće sisteme praćenja brojnosti i predviđanja mjesta gdje će se javiti gradacije, kako bi se što prije poduzele odgovarajuće mjere zaštite, koje će spriječiti dalji razvoj gradacije.

Za ovakve procese neophodna je usko vezana saradnja između nauke i prakse. Potrebno se pridržavati svih propisanih mjera zaštite, međutim u bržoj lokaciji i monitoringu značajno nam može pomoći GIS tehnologija.

Geografski informacini sistemi (GIS) potiču iz šezdesetih godina prošlog vijeka i od tada se neprestano razvijaju i usavršavaju. GIS zapravo predstavlja digitalni alat za grafičku i analitičku predstavu realnih prostornih pojava i manipulaciju velikim brojem prostornih podataka za izradu prostornih analiza i modela. Kako bi se realne prostorne pojave i informacije mogle  obraditi na računaru, moraju se predstaviti u obliku koji računar može da koristi. Prvo se moraju definisati informacije koje su nam potrebne za rješavanje određenog problema, zatim je potrebno odlučiti kako organizovati i obraditi potrebne infomacije da bi se dobili željeni rezultati. Ovaj proces se naziva modeliranje podataka.

U suštini, GIS koristi dvije osnovne grupe podataka, to su: vektorski i rasterski podaci, a kao treća vrijednost, koja opisuje određene pojave, koriste se atributivni podaci. Kod vektorskog tipa podataka objekti u prirodi se prikazuju pomoću osnovnih geometrijskih oblika: tačke, linije i poligoni. Raster su jednostavna forma podataka koja sadrži matrice ćelija organizovanih u redove i kolone. Pomoću te matrice ćelija, zapravo se predstavlja prostor.

GIS tehnologija je našla svoju primjenu u brojnim praktičnim i naučnim disciplinama. Postoje brojni primjeri upotrebe GIS-a u šumarstvu, prilikom mapiranja i izdvajanja gazdinskih klasa, pravljenja digitalnih podloga za korišćenje različitih GPS aplikacija i slično.  Primjeri korišćenja GIS tehnologije u praćenju zdravstvenog stanja šuma mogu se naći u Izvještaju ICP za šume u Srbiji u 2004. 2005. god. za nivo I.

Šumska gazdinstava su zakonski obavezna postavljati feromonske klopke i pratiti brojnost potkornjaka. Takođe su obavezni podnositi detaljne izvještaje o kretanju brojnosti potkornjaka. Prvi korak ka upotrebi GIS-a u ove svrhe jeste snimanje koordinata svake klopke u okviru pojedinačnih ŠPP. Za svaku klopku je potrebno vezati informacije o broju uhvaćenih potkornjaka. Koordinate se snimaju samo jednom i ukoliko se neke klopke dodaju ili premještaju potrebno ih je dodati u bazu. Ovim procesom za kratko vrijeme bi se stvorila velika mreža podataka na nivou Republike, koja bi mogla poslužiti kao osnov za dalju upotrebu i manupulaciju informacijama. Dobijene informacije o broju potkornjaka je potrebno interpolisati na površinu cijele Republike. Pored ovih osnovnih informacija potrebno je koristiti i podatke o gazdinskim klasama, posječenoj drvnoj masi, broju osušenih stabala i sl. Naravno, moraju se uvažiti i naučno dokazani podaci o uticaju padavina, temperature, nadmorske visine i ekspozicije terena na brojnost potkornjaka. Sve ove parametre je neophodno digitalizovati i odrediti stepen njihovog uticaja na pojavu gradacije. Zatim se sa ovakvim velikim brojem informacija može uraditi multikriterijumska analiza, čiji bi rezultat bila mapa, sa označenim zonama u kojima postoji najveća opasnost od pojave gradacije. Na tim mjestima bi bilo neophodno povećati i intezivirati mjere zaštite.

Ovo je samo jedan od primjera kako nam GIS može pomoći u šumarstvu, ali je neophodno napraviti veliku i jedinstvenu bazu podataka, koji bi bili lako dostupni za upotrebu i obradu, u ove svrhe mogu poslužiti i GIS web aplikacije.

Napomena:  U tekstu je upotrebljen dio iz naučnog rada:

Stojanović, M., Hadžić, N. (2018): Potentials of GIS technology use to determinate potential cores for Norway spruce bark beetles gradation development, on the example of FEA „Bosansko-Petrovačko“; III International Students Scientific-Practical Conference „Science, Culture and Youth“; University of Technology, Korolev, Russian Federation; Сборник трудов по материалам III Международной студенческой научно-практической конференции 22 марта 2018г., 263-279p

Prije nego se upoznamo sa samim pojmom i mogućnostima koje nam NDVI indeks pruža, neophodno se ukratko upoznati sa načinom na koji funkcioniše fotosinetza i ulozi hlorofila u tom procesu. Dakle fotosinteza je proces pomoću kojeg biljke od vode i mineralnih materija uz pomoć sunčeve svjetlosti stvaraju hranu, odnosno organske materije. Glavnu ulogu u procesu fotosinteze ima hlorofil. Najveća koncentracija hlorofila nalazi se u zelenom lišću. Molekule hlorofila intenzivno usvajaju vidljivi dio spektra sunčeve svjetlosti (od 0.4 do 0.7 µm), dok struktura ćelija lista i same molekule hlorofila intenzivno odbija infracrveni dio sunčevog spektra (od 0.7 do 1,1 µm). Prolaskom vegetacionog perioda u biljci se povećava koncentracija drugih pigmenata, kao što su karoteni i karotenoidi, ovi molekuli intenzivnije usvajaju infracrveni dio svjetlosnog spektra.

Razvojem programa za daljinsku detekciju i satelitsko osmatranje vegetacije došlo se do zaključka da se ove osobine hlorofila mogu iskoristiti prilikom analize stanja vegetacije. Istraživači koji su radili na ovoj studiji su PhD student Donald Deering i njegov mentor Dr. Robert Haas. Prilikom rada na ovom projektu pomoć im je pružio i matematičar Dr. John Schell. Oni su ovaj indeks nazvali „Indeks vegetacije“ kasnijim radovima i istraživanjima nastao je „Normalizovani indeks vegetacije“ NDVI indeks.

Formula za računanje ovog indeksa je:

NDVI = (NIR — Red)/(NIR + Red)
NIR – infracrveni dio spektra
Red – vidljivi crveni dio spektra

Vrijednosti NDVI indeksa se mogu kretati od 1 do 0. Moguće su i negativne vrijednosti ovog indeksa (do -1), ukoliko se radi o dubokim hladnim vodenim površinama. Što je veća vrijednost NDVI indeksa to jasno ukazuje na dobro stanje i veliku gustinu biljnog pokrivača.

U šumarstvu se ovaj indeks može koristiti za praćenje stanja vegetacije. Pomoću njega moguće je otkriti na kojim područjima se šuma intenzivno suši ili se stabla nalaze u stanju ozbiljnog stresa. Da bi se u ove svrhe mogao koristiti NDVI indeks neophodno je koristiti satelitske snimke za približno isto vrijeme u vegetacionom periodu. Problem oko neujednačenosti datuma satelitskih snimaka najizraženiji je ukoliko se radi snimanje mješovitih lišćarsko-četinarskih šuma.

Da biste saznali više o načinu upotrebe NDVI indeksa i obrade satelitskih snimaka, pratite naše naredne objave.

Za više informacija kontaktirajte nas putem facebook stranice ForestryTech